Tajland (Bangkok)

Tajland… od kuda da krenem? Kako dostojno predstaviti taj raj na zemlji? Čini se nemoguće, no pokušat ću… i krenuti od početka 🙂

Prije gotovo dva mjeseca, u studenom 2015., provela sam tri tjedna putujući Tajlandom. Potpuno sama. Od kuda mi hrabrosti za takav pothvat, pitali su me mnogi? Ja to definitvno ne bih nazvala hrabrošću. Više životnom željom koja je jednostavno morala biti zadovoljena. Jedna od onih stvari koje morate napraviti da bi se osjećali potpunima i došli u dodir s onim unutarnjim “ja”.

Chicken Island

Gledajući spot za ovu pjesmu  zaljubila sam se u tu zemlju na prvi pogled… u njene krajolike, džungle, prekrasne pješčane plaže pune majmunčića, čisto tirkizno more, njenu bogatu kuhinju, životinje… spot sam pogledala iznova i iznova, pa sigurno jedno pedesetak puta. Gledajući taj raj na zemlji, u meni se pojavila ideja o odlasku tamo. Isprva je to bila samo ideja, no ubrzo je prerasla u jedan od žarko željenih snova, za koji sam znala da će se ispuniti prije ili kasnije. Kakav je Tajland, pitate se? Još ljepši nego što sam mogla zamišljati.

Zalazak sunca na Phuketu

Igrom slučaja, putovala sam sama. Klasična hrvatska priča, koga god pitaš ili nema vremena, ili nema novaca, a istina je zapravo da većinom imaju druge priroritete. Misao koja mi je kružila glavom, i za koju mislim da je prilično točna, bila je da ako ću stalno načekavati nekoga u životu, nikada neću ni otići. Sve sam organizirala sama, našla prilično povoljnu kartu i – krenula! 


Bangkok

 

Nakon gotovo dva dana provedena po zračnim lukama i avionima, sletjela sam u Bangkok. Nakon početnog šoka što se tiče količine ljudi, gužve i prometa, odlučila sam prespavati večer i sljedeći dan krenuti u avanturu. Priznajem, u početku me bilo dosta strah. Inače nemam naviku putovati sama, ovo je bio prvi takav put, i odmah se odlučim na drugi kraj svijeta i Bangkok! Grad koji nikad ne spava, sa svojih gotovo 8 milijuna stanovnika koji uvijek užurbano negdje jure na svojim motociklima, tuk-tukovima, taksijima.
Jedan od brojnih hramova u Bangkoku
Poznati tuk-tuk

Već sljedeći dan bilo je puno bolje. Obilazeći grad i upoznajući te ljubazne ljude, shvatila sam da se zapravo uopće nemam čega bojati. Do kraja mog solo putovanja ta se tvrdnja pokazala potpuno točnom. Ni jedno jedino negativno iskustvo nisam imala, ljudi su stvarno divni, preljubazni i stalno se smiju, pokazujući zašto mnogi Tajland nazivaju “zemljom osmijeha”. I to ne onim lažnim, kako ja znam reći, “zapadnjačkim” osmijehom, nego pravim, iskrenim osmijehom koji dolazi iz srca. Tako skromni i siromašni ljudi, a tako dragi i dobri. Imate osjećaj da bi vam sve dali, iako neki nemaju gotovo ništa. Nakon što sam se vratila, često znam reći ljudima koji me pitaju da li me bilo strah, da sam se sigurnije osjećala na Tajlandu nego ponekad na zagrebačkim ulicama.

Ako imate jedan slobodan dan u Bangkoku, a ne idete na cjelodnevni izlet, preporučam The Grand Palace, njihov kompleks palača, hramova (tamo je njihov najsvetiji hram, hram smaragdnog Bude). U blizini su i Wat Pho i Wat Arun pa to sve možete obići u jednom danu. Ulaz u Grand Palace je malo skuplji,  no stvarno se isplati vidjeti ako Vas zanimaju takve stvari. Hramovi su im otvoreni do nekih 15:30-16 sati pa se poslije  ne isplati ići obilaziti.
The Grand Palace u Bangkoku
The Grand Palace
Wat Pho
Wat Pho
Od moje prve večeri u Bangkoku, doživjela sam hrpetinu iskustava – od obilaženja famoznih budističkih hramova Bangkoka i povijesnih gradova poput Ayutthaye, do plutajućih tržnica i poznatog mosta na rijeci Kwai. 
Ono na što bi eventualno trebalo paziti u Bangkoku su tuk-tuk vozači i taksisti koji Vas hoće malo “oderati”. Za prijevoz od aerodroma do centra na primjer, ne pristajte na cijenu veću od 400-450 bahta. Iako je i to malo peviše, ali manje od toga ja nisam uspjela iskamčiti 😀 U Tajlandu se taksimetar ne pali, nego vozači uglavnom “bubaju” neke svoje cijene i zato je bitno da se cijena uvijek prije dogovori. Da Vas ne bi provozali na više strana 🙂
#
Mramorni hram u Bangkoku
Pogled na Bangkok sa Zlatne planine

Izlet u Ayutthayu

Ayutthaya, nekadašnja tajlandska prijestolnica
Ayutthaya
Ayutthaya
Kraljeva ljetna palača

Izlet na plutajuću tržnicu Daemon Saduak

Neke lijepe i neke manje lijepe životinjice 😀
Plutajuća tržnica
Most na rijeci Kwai
Prelijepa mica-maca, nažalost na lancu…
 Mazimo se 🙂
Hranjenje tigrića

Neke od zanimljivih “crtica” o Tajlandu

 

  • Tajlanđani su srdačni i ljubazni te je lako dobro se slagati s njima – jednostavno imajte širok osmijeh i puno se smijte 🙂 Budući da su budisti, vrlo su tolerantni i u najvećoj većini slučajeva će pokušati izbijeći bilo kakav sukob, raspravljanje, gubljenje živaca ili vikanje. Čak i za vrijeme najvećih prometnih gužvi! Nešto što naši ljudi nikad neće shvatiti, nažalost.
  • Tajlandski tradicionalni pozdrav je tzv. wai. Po naški, to znači da se Tajlanđani neprestano klanjaju jedni drugima, turistima, itd. 🙂 Wai je nastao od starog pozdrava kojim se trebalo dokazati da ni jedna strana ne nosi oružje. U Tajlandu je on prekriven  zamršenim slojevima staleža, spola i dobi – svaki nalaže određenu visinu na kojoj se dlanovi kod naklona moraju držati. No, od turista se ne očekuje takvo poznavanje pozdrava, već je najjednostavniji način kopirati pozdrav kakav primite.
  • Tajland je kraljevina, a kraljevska obitelj je najcjenjenija institucija u Tajlandu. Kritiziranje ili klevetanje kraljevske obitelji smatra se uvredom veličanstva. I to tolikom, da može rezultirati zatvorskom kaznom! Nedavno sam tako čula za jedan slučaj gdje je muškarac osuđen na 20 godina zatvora jer je poslao uvredljivi sms o kralju! Stranci vjerojatno neće dobiti takvu kaznu, no mogu očekivati u najmanjem slučaju deportaciju iz zemlje.
    Tajlanđani jako štuju kralja, monarhiju i redovnike
  • Budizam i budistički redovnici čine vrlo štovanu instituciju na Tajlandu, koja u društvenoj hijerarhiji dolazi odmah ispod kraljevske obitelji. Redovniku je zabranjeno dotaknuti ženu ili primiti nešto izravno od nje. Zbog toga žene u javnom prijevozu ne bi smjele sjediti pokraj redovnika, a ako žena nešto želi ponuditi redovniku, mora to učiniti preko posrednika ili staviti tu stvar negdje gdje je redovnik može sam uzeti. No, nije zabranjeno razgovarati s redovnicima – većina ih baš i želi isprobati svoj engleski.                                                                                                                                                      #
  • Posjetitelji trebaju osobito paziti da se pristojno ponašaju u watima (njihovim hramovima) i ispred Budinih kipova. Žene moraju prekriti ramena ukoliko imaju majice na naramenice, a također moraju imati i prekrivena koljena. Svi koji ulaze u hramove moraju obavezno izuti cipele. Kada sjedite na podu, osobito u hramu, sakrijte noge iza sebe jer Tajlanđanismatraju stopala “najprljavijim i najnižim” dijelom tijela. Također, negdje sam pročitala da bi trebali prekoračiti preko pragova bilo koje zgrade wata, a ne stati na njih jer Tajlanđani vjeruju da jedan od devet duhova koji tu stanuju, žive u pragu! Huh…                                                                                    #
  • Što se tiče izleta, svakako bi savjetovala onima koji idu na Tajland da si ih uzmu unaprijed preko neta. Ja sam si za Chiang Mai i većinu za Phuket uzela preko neta, razmišljajući da ću kad dođem u Bangkok i na Phuket bukirati još izleta na licu mjesta. No! To su definitvno bili najskuplji izleti koje sam bukirala, jer tamo agencije dosta hoće “oprat” za izlete. Za primjer, za izlet na James Bond otok (s Phuketa), agencije su htjele između 2500-3500 bahta, dok sam ja na netu platila 1200 bahta! Tako da, iz mog iskustva, stvarno se isplati uzeti prije sve izlete, ako vam nije problem tako si unaprijed sve isplanirati.
  • Nikad nemojte reći da ste prvi put u Bangkoku, ako vas pitaju vozači taksija i tuk-tuka. Oni imaju neke svoje “fore” koje onda znaju prodati turistima – ništa strašno, ali mene su tako recimo nagovorili da idem u ulicu gdje je kao baš samo danas neka super rasprodaja za turiste. Zapravo je to samo ulica sa zlatarnom i tekstilom, totalno nezanimljivo i skupo, a caka je u tome da tuk tuk vozači dobe nešto besplatnog benzina ako u ovim dućanima nešto kupite 😀 Tako da se ne dajte nagovoriti na to, ima puno zanimljivijih stvari za vidjeti u Bangkoku.
  • Na Tajlandu je cjenkanje i više nego uobičajeno, čak bi rekla da je i obavezno jer se Tajlanđani jako vole cjenkati. Iako je na Tajlandu sve vrlo jeftino što se tiče hrane i suvenira, većina trgovaca će vam još barem malo spustiti inicijalnu cijenu. Samo nemojte biti preoštri ili zlonamjerni, jer, sjećate se, Tajlanđani su vrlo miroljubivi narod i to im se definitvno neće svidjeti 🙂

A tajlandska kuhinja? E to je nešto što zbilja trebate doživjeti! Osobno ju smatram jednom od najboljih kuhinja na svijetu i prakticirala sam je puno i prije odlaska na Tajland, a zašto je to tako, provjerite u sljedećem postu o tajlandskoj kuhinji 🙂



Ukoliko imate bilo kakvih pitanja o Tajlandu, ako možda putujete tamo i želite savjete iz prve ruke, slobodno me kontaktirajte mailom!

Više mojih fotki s Tajlanda možete vidjeti na mojoj facebook stranici, na ovom linku.

 

Povezani postovi:

Chiang Mai i okolica

Phuket i okolni otoci

Tajlandska kuhinja



 

2 thoughts on “Tajland (Bangkok)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s